Može li jezik sakriti misli?
Napomena : Knjiga je otpis iz javne knjižnice. Uredna.
Vaš muž je mrtav i pozdravlja Vas", kaže Goetheov Mefisto gospođi Marti Schwerdtlein. Ta Mefisova poruka je laž. Mefisto ne zna ništa o tome je li Schwerdtlein mrtav, a ni u kojem slučaju ne prenosi nikakve njegove pozdrave. Većina je laži te vrste, u rečenicama. Nema nikakve sumnje da se rečenicama može lagati, no može li se lagati i riječima?" A Sokrat, je li nas on, učeći nas ironiji, naučio lagati? Što o laži misle Dionizije Katon i Voltaire, a što Sv. Augustin, Brecht i Herder?
Ovo su tek neka od pitanja koja postavlja Harald Weinrich, u svojem slavnom eseju (ili, riječima žirija u neobičnoj i briljantnoj studiji) za koji je 1965. godine dobio prvu nagradu na natječaju Može li jezik sakriti misli? Njemačke akademije za jezik i književnost. Weinrich brani Istinitost Jezika, zagovara njegovu nevinost i pritom ne osporava kako postoje riječi koje su pretrpjele zlouporabu (demokracija, Lebensraum, narod, krv i tlo…), no pokazuje kako je njihova lažljivost tijesno povezana s kulturalnim i lingvističkim kontekstom, te kako se onaj tko se ne snalazi među ljudima neće snaći ni u književnosti laži.
Vrlo dobro
