Lazić nije autor koji igra na prvu loptu. Pišući prozu koja se formalno svrstava u kategoriju ratnog romana, on prihvaća iskustvo povijesti, tragajući za smislom koji nije omeđen samo konkretnim vremenom i konkretnim prostorom… Iako je Lazić po mnogočemu poklonik novog senzibiliteta, kojem su bliži protagonisti South Parka nego pretpotopni pripovjedači s pedagoškom palicom iza leđa, on je pisac koji itekako vodi računa o tradiciji… Imaginacija i memorija su dvije krajnje točke unutar kojih Lazić rasprostire svoju bajkovitu križaljku bez kraja i konca… Svojim talentom za pripovijedanje, u romanu Ljeto u gradu Lazić se zapravo razbacivao: kako stoje stvari, on je više nego na obećavajućem početku.
Vrlo dobro
