Karol Wojtyla (Ivan Pavao II.) u ovomu djelu na temu ljudske ljubavi i spolnosti argumentirano i otvoreno progovara o spolnomu nagonu, metafizici ljubavi, užitku, čistoći, stidu, požudi, suzdržljivosti, braku i drugim pitanjima vezanim uz spolnu dimenziju osobnosti.
Uvjeren da pojedinačne znanosti mogu pružiti vrijedne informacije o nekim vidovima odnosa među spolovima, ali da se potpuno razumijevanje ljubavi može postići jedino proučavanjem ljudske osobe u njezinoj cjelovitosti, Wojtyla svoja promišljanja temelji na kršćanskoj antropologiji i personalističkoj etici, kao i na fiziološkim i psihološkim spoznajama. Zahvaljujući takvu cjelovitu pristupu on u ovoj knjizi daje sveobuhvatan pogled na ljudsku ljubav, uzimajući pritom u obzir i neposredna iskustva mnogih ljudi čiji je život izbliza pratio kao dušobrižnik i prijatelj.
Ova već desetljećima vrlo čitana i na mnoge jezike prevođena knjiga nesumnjivo je jedno od temeljnih autorskih djela Karola Wojtyle te se drži osnovom za razumijevanje njegova papinskoga nauka o ljubavi i spolnosti, poznata kao teologija tijela Ivana Pavla II.
Kao novo
