Prvi roman Krešimira Pintarića Ljubav je sve počiva na posve jednostavnoj, naizgled običnoj, naizgled očitoj, ali time i iznenadnijoj pretpostavci da ljubav doista jest sve.
Nakon što domaći čitatelj (nepovjerljiv i zdravo skeptičan kakav jest) nakon nekoliko poglavlja prestane očekivati trik koji će ovaj naslov nepovratno raskrinkati kao ironiju, ili rupu u scenografiji kroz koju se proziru čuda me(n)talnih konstrukcija, pred njim se otkriva svijet koji u potpunosti ispunjaju (i mogu ispuniti!) jedan jedini muškarac i jedna jedina žena.
Ali, budimo precizniji: pod paravanom 'ordinarnog ljubića' Pintarić zapravo nudi tekst koji na sve naše predodžbe o romanu, žanru i suvremenoj hrvatskoj književnosti djeluje prilično subverzivno: jednostavnost njegove premise i način njezina iskazivanja zrcalo je u kojem se ne bez rizika ogledamo, zajedno sa svom svojom čitateljskom, kritičarskom i ljudskom popudbinom.
Rukopis kojim je Pintarić zaslužio status jednog od najzanimljivijih hrvatskih autora mlađe generacije – ubojit humor, moćni dijalozi i stil, stil, stil – ispisao je roman o kojemu će se pričati.
Vrlo dobro
