Ljubav između muškarca i žene naša je omiljena tema. Njome se bave bezbrojni romani, gotovo da je se nijedan film ne može odreći, a što bi tek glazba bila bez nje? Ljubav nas pokreće više od svega, u stanju je stubokom nam promijeniti život i poremetiti svaki red. Pa ipak, nije nam sasvim jasno što je to – ljubav. O ljubavi su napisani i brojni priručnici koji na sve načine pokušavaju objasniti taj nesređeni osjećaj. Iz njih smo saznali kako da ljubav održimo mladom, kako da postanemo strasni ljubavnici te zašto muškarci ne znaju slušati, a žene parkirati automobil. I, je li nam to pomoglo? Baš i ne, jer nije dovoljno pročitati pravu knjigu pa da se stvari riješe same od sebe. Zašto je to tako, na zabavan i duhovit način, ali istodobno i argumentirano i zorno objašnjava njemački filozof Richard David Precht u knjizi Ljubav: dekonstrukcija jednog osjećaja. Kao i u svojoj prethodnoj knjizi, Tko sam ja? (V.B.Z., 2011.), Precht kreće na pustolovno putovanje najrazličitijim znanstvenim disciplinama: od biologije, zoologije, neuroznanosti i genetike preko antropologije i psihologije do sociologije i filozofije. Istražuje u kakvoj je vezi ljubav s biologijom naših gena i kakve nas romantične čežnje i očekivanja s njome povezuju. Poziva nas da točnije izmjerimo to luckasto carstvo ljubavnih ideala i stvarnosti i pritom nam objašnjava zašto nam je ljubav bila i ostala toliko silno važna. Vodi nas kroza sve zamke ljubavi – s čijom se nesređenošću naposljetku ipak moramo pomiriti, i pokazuje nam kako da pustolovinu ljubavi sagledamo posve drugačijim očima!
Vrlo dobro
