Snažan je utjecaj Leylâ Erbil imala na književnost Turske 20. stoljeća koji je podjednako vidljiv i danas jer njezin književni i stilistički značaj nadilazi vremenski okvir u kojem je djelovala. Već od sredine prošlog stoljeća u njezinom su umjetničkom profilu bili ujedinjeni snažan intelektualizam i spisateljska hrabrost i na tom je tragu ostala sve do svoje smrti 2013. Romani su joj prava mala remek-djela koja krasi filozofičnost i individualnost, kao i duboka osjećajnost za obične ljude, živote i svjetove. U svom epistolarnom romanu Ljubavna pisma autorica se bavi pojedincima u potrazi za ljubavlju. Sedam je različitih ljudi, sedam glasova koji u pismima progovaraju o ljubavi adresirajući ih uvijek jednoj te istoj osobi – ženi pod imenom Žale. Ti intimni ispisi provociraju i pitanje o ispravnosti takvog načina pokazivanja osjećaja. S jedne strane roman je ogled o ljubavi, a s druge strane i proza duboko uronjena u preispitivanje identiteta i emocionalnog stanja pojedinca. Uključujući misli najvećih filozofa – od Platona, Hegela, Sartrea, Reicha, Sadea pa sve do sljedbenika islamskog misticizma – Leylâ Erbil je na svoj osobit način ponudila interpretaciju ljubavi u njezinim najrazličitijim manifestacijama. Poetski pristup i stilska osobitost ujedinjeni s vječnom temom ljubavi najbolje su preporuke za upoznavanje hrvatskih čitatelja s ovom istaknutom turskom književnicom.
Kao novo
