Antologija pjesama u prozi od Ujevića do naših dana
Hrvatsko pjesništvo dvadesetog stoljeća doživljavalo je različite teorijske i metodološke pristupe, razvrstavanja, antologiziranja, analiziranja, tumačenja i vrednovanja. Pokazalo se kako je izdvajanje pravih vrijednosti uvijek podložno vremenu, književnoj povijesti koja nastoji sačuvati i zabilježiti umjetnički nesporna djela u širem književnom kontekstu, baš kao i književnoj teoriji koja svojom klasifikacijom književnih rodova i vrsta bilježi važne promjene, ponekad u nas ne i sasvim uočljive i dovoljno naglašene. Stoga je upravo neophodno proučavati hrvatsku književnost u europskom kontekstu, ne samo kao bitnom orijentiru za naše prilike, već i zbog mogućnosti usporedbe koja će u svakom slučaju doprinijeti sustavnijoj povijesti, teoriji i kritici. Komparacijom s europskom i svjetskom književnom scenom, nekim neočekivanim i naglim promjenama, jednostavnije je i u hrvatskoj poeziji odvajati trivijalno i trendovsko od literarnog i vrijednog, uočiti neke nelogične promjene kriterija, neujednačena vrednovanja, a posebno posljednjeg desetljeća sagledati svojevrsno ponižavanje i omalovažavanje jedinstvenoga roda koji je oduvijek postavljao najviše zahtjeve samom jeziku, njegovoj ljepoti i čistoći, bogatstvu i slojevitosti...
Kao novo
