Zbirka poezije Ludi kamen Bisere Alikadić, objavljena 2002. godine u Zenici, predstavlja jedinstveni poetski izraz koji se temelji na spoju prirode i ljudske čulnosti. U ovoj zbirci, Alikadić koristi jezik koji je jednostavan, ali i začudan, što joj omogućava da prekorači granice između lirskog subjekta i objekta pjevanja. Ciklus Pod okriljem flore i faune u ovoj zbirci otvara se pjesmom Ružičasto raspeće, koja prikazuje intimnost prirode i ljudskog iskustva: Nasred polja, nasred stola, / Lubenica se razdjevičila. / Ljubi se s nebom / I podaje se svemu živom. Ova pjesma nastavljena je u Natura viva, gdje se prikazuje dinamičnost prirode: Nebo dotiče raspolovljenu lubenicu. / Razmiče pčele na njoj. / Prizor raste...
U zbirci se također nalaze pjesme posvećene umjetnicima, što pokazuje kako je priroda i umjetnost nerazdvojivo povezana u njenom poetskom svijetu. Zbirka se zatvara ciklusom Noćni autobus, koji promišlja kraj i završetak, što je tema prisutna i u drugim pjesmama, kao što je Pst, tiho, gdje se problematizira smrt kao odlazak ili transformacija.
Vrlo dobro
