Pred nama je drugo prozno ostvarenje mlade spisateljice Tatjane Udović u kojem nas ponovno vodi kroz period odrastanja preslikavajući svoja tinejdžerska iskustva i iskustva stinejdžerima u fabulu.
Fabula knjige vraća nas u školske dane kada svaki novi dan donosi nova iskustva, nekadaugodna, nekada neugodna, ali najčešće zabavna i smiješna. Svakog čitatelja podsjetit će navlastite moralne dvojbe tipične za pubertet: Prikloniti se većini ili biti osamljen u kolektivu? Iz nedoumica proizlazi temeljno pitanje tinejdžera: čime se istaknuti i kakoformirati svoju i razrednu sliku do razine prepoznatljivosti i društvenog prihvaćanja? Odgovor pronalaze u kampanji za odličan uspjeh i čitanje u ostvarenju težnje za prestižnim imenom Naj razreda. To ujedno izražava glavnu pouku djela: najbolji put je trudom iučenjem doći do željenog cilja što je, naime moguće čak i ako se u procesu ludo zabavlja! Radnja nije smještena na samo jedno mjesto odnosno područje, već obuhvaća cijelu Primorsko – goransku županiju opisujući turistički i kulturno pojedina mjesta i gradove: Rijeku, Opatiju, Staru Sušicu, te iz romana možemo naučiti o turizmu Opatije, riječkoj kulturi i tradiciji uključujući Riječki karneval, tradiciji Viškova (Halubajski zvončari), čakavskom dijalektu kojim se govori na tom području, a osim toga je sa turističkog aspekta opisan Dvorac Stara Sušica i Stara Sušica uopće kao i način rada animatora koji su ondje zaposleni. Jasno se vidi da ti događaji nisu izmišljeni, već se temelje na autoričinom iskustvu; u Opatiji je pohađala Hotelijersko-turističku školu, zatim položila ispit za turističkog animatora, radila u brojnim turističkim destinacijama od kojih je jedna bila dječje odmaralište Dvorac Stara Sušica, a također njeguje i čakavsko govorno narječje kao i tradiciju svoga kraja. Ukratko – kao i njen prvijenac Triesduja, Ludilo je ludo zabavan ali i nadasve poučan roman za sve uzraste!
Vrlo dobro
