U plimi i poplavi raznoraznih antologija: žanrovskih, tematskih, regionalnih, generacijskih, poetičkih i inih, prilično je nezahvalno praviti još jednu antologiju. Ali, kako se za poslednjih nekoliko decenija za relevantne antologije poezije ipak uzima samo njih nekoliko, i kako je u njima prisustvo pesnikinja više u njihovom odsustvu (Novije srpsko pesništvo Milana Komnenića) ili simboličkom prisustvu (Šum Vavilona Mihajla Pantića i Vase Pavkovića), antologija ženske poezije mi se čini ne samo dobrodošlom nego i neophodnom.
Vrlo dobro
