Knjiga mikrofikcija Miroslava Kirina Malešne ogleda se u vlastitoj raznovrsnosti i raznorodnosti, što njihovoj “malenosti” osigurava dodanu čitateljsku vrijednost. Riječ je o tekstovima koji nastaju na granicama bizarnog i zena, ako to znači jezično dohvaćanje onoga što izmiče svakodnevici, njezinu pogledu i ogledanju s predmetnim svijetom. Predmet je tema: zaborav i pisanje, rečenice i pogreške, lektirno i govorno, ali njihova strogost i određenost vrstom, rodom ili žanrom nadoknađuju se i premještaju u područja živoga, životnoga. Radost i veselost, iznenađenje, ironija i sumnja nisu jedini registri “malešnih”, onih koji se na izazovan i pustolovan način u tekstu opiru i mraku i svjetlu. Čitatelja u ovoj knjizi zatječe njegova sjena, ono što ga u čitanju prati, a njezina autora čini iznimnim i važnim: ako pisanje nije pouzdana ulaznica za vječnost, jest dio one radosti koju ne obasjava samo vidljivo i jasno. Evo nas u knjizi uzbudljivih prizora, neočekivanih slika, pomaknutih pogleda, u knjizi pisama, imena, gradova, zemalja i naroda, postotaka, prekriženih mjesta, mnogostrukih izjava o paklu… Čudimo se i tražimo, dopisujemo sami sa sobom i s drugima. Jednostavno: čitamo knjigu o tome kakav je svijet mogao biti, a da to ni on ni mi nismo znali!
Vrlo dobro
