Dinko Tudor u svojim zapisima često se vraća rodnom otoku Hvar, evocirajući mjesta poput Malo Grablje i Milna kao prostore snažne osobne i kulturne memorije. Malo Grablje opisuje kao gotovo simbol nestajanja tradicionalnog otočkog života, napušteno selo koje čuva tragove prošlih generacija. Nasuprot tome, Milna se pojavljuje kao življe mjesto, povezano s obiteljskim korijenima i kontinuitetom života na otoku. Kroz ta dva lokaliteta Tudor gradi kontrast između prolaznosti i trajanja, ističući duboku vezu čovjeka i zavičaja.