Mamurluci i pobješnjela krava posmrtna je zbirka pjesama Tina Ujevića, objavljena 1956. godine. U njoj se nastavlja pjesnikov prepoznatljiv spoj osobne tjeskobe, samoće i snažne životne energije, ali se izraz često pomiče prema slobodnijem, misaonom i slikovno neobičnom pjesništvu. Ujevićev glas istodobno je ispovjedan i polemičan, uronjen u iskustvo unutarnjeg nemira i nesklada sa svijetom.
Pjesme se odlikuju ritmiziranim slobodnim stihom, gustim asocijacijama, zvučnošću i povremenim nadrealističkim slikama. Motivi ljubavi, žene, prolaznosti, smrti, samotništva i pjesničkog poziva isprepleću se u raznolikim raspoloženjima, od mračnih i gotovo halucinantnih prizora do lucidnih, refleksivnih dionica. Zbirka predstavlja važan uvid u kasnu fazu Ujevićevoga pjesništva i njegov samosvojan, teško iscrpiv svijet.