„Samokritika u Hrvata usporediva je s maslinarstvom u Eskima“ – jedan je od aforizama iz ove knjige koji je urodio naslovom. Autor zauzima poziciju krajputaša, promatra sa strane tu procesiju na čelu koje su državni i crkveni uglednici(oltarjmeri), iza njih ministranti i duga povorka braće i sestara, povorka iz koje se svako malo začuje lelek sebara jer ostadoše bez novčanika, kaputa... Drmić se povlači iz te trke-strke i obznanjuje da mu „je cilj ne doći na start.“
Filozof kaže: „da bi vjerovao, moraš vidjeti“, a naš autor veli „vidim i ne mogu vjerovati“ pa tu i tamo postavi poneko nezgodno pitanje čelu kolone i unese u zapisnik. Npr. „Crkvi su vraćene zgrade, zemljišta, šume...Šume? Zar one ne bi trebale pripasti partizanima?“
Naš aforističar ne štedi ni na sebi pa će reći da nije neki mračni tip tj. da je to rijetko, samo kad misli.
Ova knjiga će znatiželjniku omogućiti da uđe u glavu autora koji je kao likovne priloge knjizi postavio snimke CT-a svog mozga. Pa vi vidite. Morate vidjeti da bi vjerovali.
Novo
