Napisavši prije šezdeset pet godina jednu od po neobičnosti znakovitih 'malih' knjiga ovoga stoljeća, Wilhelm je Reich u mnogome predodredio i svoj (biobibliografijski jasno ustanovljiv) usud. Premda je riječ o knjižuljku koji posve jasno i osviješteno, a opet neposredno reagira na veliki šok čitave evropske ljevice (i ne samo ljevice) - nacističko preuzimanje vlasti u Njemačkoj - u igri su ne samo povijesne nego i teorijske paradigme. Reichu je, naime, do političkoga (točnije: komunističko-političkoga) angažmana psihoanalize, ali i do povratnoga djelovanja toga angažmana na ustroj same teorije. Zbog toga će se, gotovo zakonomjerno, dogoditi da ga i jedni i drugi (i komunisti i psihoanalitici) početkom tridesetih istjeraju 'iz svojih redova'. Sama je knjiga tako doživjela onu vrst uspjeha (iskazanoga brojnim pretiscima i prijevodima, ali i autorovom preradom) koja kontekstu daje neprijeporno prvenstvo pred tekstom samim. Riječ je, po intenciji autorova originala, ponajprije o: a) neposrednoj reakciji na Hitlerovo zauzimanje vlasti - knjiga je objavljena (u vrijeme u kojemu tehnologija, a posebice ona koja je netom pristiglim emigrantima mogla biti na raspolaganju, bitno zaostajala za onime što danas rabe čak i posve nevažne alternativne skupine) svega nekoliko mjeseci nakon 'teškoga poraza' njemačke radničke klase; b) pokušaju da se - još jednom, nakon brojnih polemika u godinama koje prethode objavljivanju knjige - demonstrira superiornost 'materijalistički interpretirane psihoanalize' nad svim drugim pristupima društvenome zbivanju; c) da se kroz prve dvije, posve očite, tekstualne razine provuče ona, trenutno tek treća, koja će (posebice u narednim godinama, dapače desetljećima) postati bitnom odrednicom Reichova političkoga i terapeutskog, teorijskoga i pravnog angažmana 'Sexpol' orijentacija. Reichovim vlastitim riječima - koje sa njegova stajališta nadilaze čak i tako povijesno presudan povod kao što je Hitlerov dolazak na vlast - 'nepolitički je čovjek apsorbiran seksualnim konfliktima. Htjeti ga pridobiti isključivanjem seksualnosti kao što se to do sada činilo, nije samo beznadno nego i najsigurnije sredstvo da ga izručimo političkoj reakciji koja sjajno iskorišćuje posljedice njegovog seksualno-socijalnog položaja. Tu po jednostavno računu postoji samo drugi put, politiziranje njegovog prirodnog seksualnog života'.
Kao novo
