Pravo ime autora je Matej Bencur.(Jasenová, Slovačka, 17. V 1860 — Lipik, 21. V 1928). Slovački književnik i liječnik. Po svršetku studija medicine 1894. dolazi u Selca na Braču te radi kao općinski liječnik. God. 1907. napušta Brač i odlazi u Punta Arenas u Čileu. Tamo je više godina liječio naše iseljenike, često besplatno, te bio poznat po brizi za bolesnike. Za I svjetskog rata poticao je među iseljenicima u hrvatskoj koloniji pokret za oslobođenje Slavena od Austro-Ugarske i bio predsjednik ogranka Jugoslavenske narodne obrane »Dalmacija«. Bio je jedan od osnivača Jugoslavenske banke u Punta Arenas. Materijalno je pomagao Jugoslavenski odbor. Po svršetku rata kraće boravi u Pragu, a zatim se vraća u Hrvatsku te živi u Zadru, Splitu, Crikvenici, Zagrebu i Lipiku, gdje je umro. Pokopan je u Turčianskom Sv. Martinu u Slovačkoj. Bračani su mu podigli u Selcima spomen-ploču (1931). — U Bencúrovu književnom opusu središnje mjesto zauzima proza s tematikom iz života hrvatskih iseljenika i otočana te putopisi iz naših krajeva.
Vrlo dobro
