Kada sam u lipnju 1994. godine jedno jutro ušao u zrakoplov za
Pariz, susreo sam profesora Davora Krapca sa Pravnog fakulteta u
Zagrebu. Putem, u zrakoplovu, iznio mi je svoju ideju o potrebi što hitnijeg
izdavanja temeljne knjige vezane uz problematiku sudovanja suda
za ratne zločine na području bivše Jugoslavije.
Odmah, po povratku, kolega Krapac i ja zajedničkim smo snagama
prionuli na posao, željeći što hitnije realizirati ideju o objavljivanju ove
knjige. Članovi Hrvatskog helsinškog odbora dali su punu podršku proiektu
"Sud". Godinu dana radili smo na knjizi koja je pred J.ilma.
Da bi ova knjiga mogla poslužiti i onima koji će se stručno baviti
problemima Suda u Haagu za ratne zločine, ili pak sucima i tužiteljima,
a s obzirom na to da će optuženi biti uglavnom sa srpskog i
hrvatskog jezičnog područja, odlučili smo objaviti usporedno engleski i
hrvatski tekst pravila o radu Suda, kao i nekih drugi,h temeljnih zakona.
Budući da je za ovakvu vrstu prijevoda bila potrebna i znanstvena verifikacija
tih prijevoda, sam projekt prijevoda i pripreme odnio je puno
više vremena nego što smo u početku očekivali.
Razlog zbog kojeg snw smatrali da je potrebno objaviti knjigu upravo
s tekstovima koji se nalaze u ovitku ispred Vas, vrlo su jednostavni.
Naime, o haškom sudu za ratne zločine kojega su ustanovili Ujedinjeni
narod4 napisane su velike količine papira, a da mnogi, autori tekstova
nikad pred sobom nisu imali ni jedan temeljni dokument toga Suda, ili
pak bilo kakav izvještaj.
Stoga se u ovoj knjizi nalaze, kako temeljni dokumenti na osnovi
kojih će Sud suditi, tako i tekstovi (uvodni tekst profesora Krapca) koji
upućuju u znanstvenu i pravnu problematiku ovoga Suda. Ujedno tu je
i izvještaj skupine eksperata Ujedinjenih naroda, popularnije poznat pod
nazivom Bassiounijev izvještaj, po posljednjem rukovoditelju izvjestiteljske
skupine Ujedinjnih naroda, uglednom američkom profesoru Sharifu
Bassiouniu egipatskog porijekla.
Tek sada kad je ova knjiga pred znatiželjnim čitalaštvom, bit će
moguće puno intenzivnije pristupiti pravim raspravama o svrs4 cilju i
načinu rada ovoga Suda. Jednostavno, ono što mi u Hefonškom odboru
zovemo "kulturom Suda za ratne zločine': u smislu edukacije ljudi što
taj Sud, sam, zapravo znači, biti će puno razumljivije i pristupačnije i
običnom građaninu. '
Vrlo dobro
