Metodika književnoga odgoja početna ishodišta pronalazi u Metodici književnoga odgoja i obrazovanja (1998.) u kojoj su sadržane metodičke spoznaje o nastavi književnosti/književnom odgoju i obrazovanju druge polovice 20. stoljeća (do osamdesetih godina). Metodika književnoga odgoja kritički vrednuje te metodičke spoznaje i otvara prostore novim spoznajama o književnom odgoju u domaćoj (hrvatskoj) i inozemnoj metodičkoj stvarnosti (teoriji i praksi). U Metodiku književnoga odgoja uključena su nova poglavlja koja prate aktualna metodička istraživanja u europskim zemljama (istraživanja metodike čitanja, metodike novih sustava učenja i poučavanja - suradničko učenje, otvoreni, timski, projektni sustav nastave književnosti, digitalizaciju odgojnoobrazovnog procesa, nove sustave vrednovanja čitateljskoga, književnoga razvoja učenika/učenica, uvođenje novih sredstava za mjerenje postignuća/literarnih kompetencija, učenica/učenika na pojedinim stupnjevima čitateljskoga i književnoga razvoja, uvođenje novih instrumenata za mjerenje učiteljeve/učiteljičine metodičke kompetencije i metodičkoga stvaralaštva, uključivanje nastave književnosti u širi društveni i kulturni prostor i si.).
Vrlo dobro
