Dugogodišnji Krležin suradnik i ustrajni književno-kritički tumač Krležina djela, Marijan Matković, jedan od posljednjih hrvatskih pisaca i intelektualaca međuratnoga europskoga kova, rođen je u Karlovcu 21. IX. 1915. godine. Od ranog djetinjstva živi u Zagrebu u kojemu diplomira pravo godine 1941. U gradu svojih književnih uzora Matoša i Krleže razvio je neobično široku i intenzivnu književničku i kulturnu djelatnost koje su često nedjeljive baš kao što su nedjeljive i njegova životna i stvaralačka biografija. Umro je u Zagrebu 31. V. 1985. godine.
Javio se u književnosti prozom i stihovima 1933, a već 1935. zagrebačko kazalište izvodi mu dramu Slučaj maturanta Wagnera, prvu od dvadesetak drama za kazalište i televiziju (ciklusi »Igre oko smrti« i »I bogovi pate«, posebice značajne Ranjena ptica i Heraklo). Bavio se i kazališnom kritikom i esejistikom (»Dramaturški eseji«, 1949), obnašao je dužnosti direktora Drame i intendanta Hrvatskog narodnog kazališta, jedan je od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara i voditelj Zavoda za književnosti i teatrologiju JAZU. Kao tridesetogodišnjak izabran je za dopisnog člana JAZU, a kao dugogodišnji tajnik njezina Razreda za suvremenu književnost uredio je i 19 knjiga »Rada JAZU« posvećenih suvremenoj književnosti. Glavnim je urednikom časopisa »Forum« (1962-1963 i 1966-1985) koji je bio i njegova vlastita intelektualna, stvaralačka i ljudska, demokratska legitimacija.
Uz druge objavio je izbor eseja Ogledi i ogledala (1977), putopise Američki triptih (1974), esejističko-feljtonske zapise Stope na stazi (1982), a posmrtno izašla je knjiga eseja i portreta Razgovori i pogovori (1985).
Monografija Le vie et l’oeuvre de Miroslav Krleža izašla je u Parizu god. 1977. i sada se prvi put objavljuje u cijelosti u hrvatskom književnom jeziku.
Vrlo dobro
