Svi mi, barem oni koji su počeli proučavati vlastitu prirodu, osjećamo izvjesnu skučenost u našim životima, stanovit osjećaj ograničenosti. Drhtimo pred otkrićem da život sadrži veće mogućnosti nego što smo se usudili nadati i da ne živimo u skladu s našim snagama i moćima. Nejasno naslućujemo da u nama postoji 'uzvišenije načelo koje se mora ispoljiti i preuzeti nadzor. Naša intuicija, zatomljena i zakriljena oblacima materijalizma našega doba, govori nam da smrt fizičkog tijela ne može biti kraj svega. Bez budućeg postojanja koje u našim srcima povremeno izaziva uzbuđenje ljudski bi život doista bio »sramotna epizoda na jednom od najbjednijih planeta«!
S preciznijom idejom o onome što čovjek doista jest bolje smo pripremljeni za razumijevanje procesa oslobođenja od tjelesnog zatvora. Smrt je osloboditelj iz sadašnjeg stanja zemaljskog života koji je neobuzdana sebičnost i animalnost. Smrt je prijatelj više duhovne prirode.
Život kakav se vodi danas ispunjen je daleko većom patnjom nego smrt. Milijunima je to život u stisku "kralja užasa'. Između ostalog, možemo to prosuditi po povećanom broju samoubojstava. Osoba koja doista osjeća kontinuitet života, njegovu neuništivost, koja samo na trenutak osjeti dodir srca, više se ne boji smrti, kao ni bilo kojeg drugog prirodnog procesa u doživljavanju duše.
Takva osoba zna da smrt nije neizbježna katastrofa ili nepredvidiv događaj, nego prirodna promjena sadašnjeg stanja evolucije.
Nedvojbeno je to velika promjena, i treba proći mnoge čudne portale i opasne prolaze, ali stvaran, besmrtan čovjek zna lozinku pročišćenja koja će otvoriti mistična vrata.
Vrlo dobro
