Kad govorimo o velikim misterijima svjetske povijesti, dijelimo ih u zapadnjačke i istočnjačke.
Čovjek oduvijek vjeruje da probuđenost duha, taj najviši oblik duhovnoga postignuća, valja tražiti 'negdje drugdje' - u daleku vremenu ili prostoru. Za Zapadnjake je taj prostor bio Istok, Orijent. Čak i "Knjiga postanka", starozavjetna priča o stvaranju svijeta, govori da je Eden, rajski vrt, bio negdje na Istoku. Tako je Orijent vrlo rano postao simbol duhovnoga orijentira, premda to utopijsko mjesto postoji samo u duhu i srcima ljudi, a ne na zemljovidima. No istočnjački vjerski sustavi već tisućljećima poznaju proučavanje viših razina svijesti. Nigdje nije čovjek dopro tako duboko u tajne svjetove svoje unutrašnjosti kao u hinduizmu, budhizmu, taoizmu ili zenu.
Knjiga donosi kulturnopovijesni pregled azijskoga prostranstva s njegovim svetim mjestima, raznolikim vjerama, učenjima, čudesima i mitovima.
S druge strane, zapadnjačkim se ritualima uvijek pripisivala izvjesna nedokučiva mističnost, a često i praksa crne magije. Retrospektivno gledajući, ne čude nas srednjovjekovna proganjanja vještica, čarobnjaka, mistika i onih koji su se bavili prirodnim liječenjem.
Ova knjiga osvjetljava tu tamnu stranu povijesti, no isto tako i sve pozitivnosti istraživačkog poriva zapadnjačkih mistika, koje su pridonijele razvoju kasnijih znanosti. Tako je srednjovjekovna alkemija preteča današnje kemije i medicine. Proučavanje Biblije i svetaca, osnivanje redova i nova filozofska stajališta za objašnjavanje svemira pridonijeli su stvaranju današnjih svjetonazora.
Vrlo dobro
