Najnovija knjiga egiptologa zagrebačkog Arheološkog muzeja Igora Uranića, „Mitologija egipatske Knjige mrtvih“, najnoviji je iznimno vrijedan doprinos hrvatskom proučavanju staroegipatske uljudbe. U domaćem znanstvenom egiptološkom horizontu koji je opusom bogat, ali ljudstvom toliko rijedak da je gotovo ekscesan (tek Novak, Selem i Tomorad), Uranićeva višegodišnja publicistička djelatnost ostavila je iza sebe brojna relevantna djela (Stari Egipat, Školska knjiga, 2002.; Ozirisova zemlja, Školska knjiga, 2005.; Životi Egipćana, AMZ, 2013.; Staroegipatski jezik, Školska knjiga 2014.) čija se vrijednost očituje i u redovito rasprodanim nakladama.
Uranić, kao domaći autoritet za staroegipatsku mitologiju, napokon je svoj interes okrenuo kamenu-temeljcu razumijevanja životne metafizike drevnih Egipćana – Knjizi mrtvih. Iako čest suvremeni popularno-kulturni artefakt, njena složenost i filozofija nadilaze kontekst u kojem je ona tek ukusno oslikani papirus-pratitelj umrlog. Uranić svojom „Mitologijom egipatske Knjige mrtvih“ uranja u prastari politeistički horizont u kojem se vrlo dobro snalazi. Na dvjestotinjak stranica teksta osvjetljava nam često zbunjujuće i kontradiktorne aspekte staroegipatskog podzemlja, koristeći pritom relevantnu stranu a ne zaobilazeći, gdje je bilo moguće, i domaću literaturu.
Autor se odlučio za postepenu inicijaciju čitatelja u funerarni egipatski kontekst.
Prvo poglavlje ukratko predstavlja opći uvod u egipatsku mitologiju, što je ujedno i autorova uža specijalnost.
Kao novo
