U potrazi za objektivnošću, za nepristranom književnom obradom teme koja joj je vrlo važna, Ernaux je u ovoj autobiografskoj pripovijesti odabrala pristup koji, na prvi pogled, nije "pristup srca". Rezultat je međutim sve samo ne "plosnat". Čitatelj dobiva dojam kako je velika snaga priče upravo posljedica autoričine odluke da svjesno izbjegava efekte i odbija "pisati dirljivo". Pred nama, takoreći u natuknicama, prolazi gotovo cijelo 20. stoljeće, borba jedne obitelji za bolje mjesto u životu kroz neimaštinu, ratove, manjak obrazovanja, i sve posljedice što ih uspjesi (ili neuspjesi) u toj borbi imaju za odnose među generacijama. Univerzalnija tema teško se može zamisliti.
Vrlo dobro
