Na mladima svijet ostaje. Ne na nama starima. Mišljenje je spisateljice romana Moj tata Plavac da mladima trebamo pokazati moralne uzore, da se oni trebaju poistovjećivati s dobrim i kvalitetnim ljudima koji dobro obavljaju svoj posao, s takvim herojima ulice i grada, da bi odrasli u zdrave ljude koji čine zdravo društvo, što su nastojanja svih nas. U uzbudljivom romanu u kojem troje djece policajca priča priču o događajima u svojoj obitelji koju je obilježio jedan incident na poslu, da je policajac zaustavio mladića koji nije punoljetan i bespravno vozi mamin auto, a otac mu je kriminalac, ima prije svega elemenata obiteljske drame. Riječ je o izuzetno dobro pisanom romanu u kojem svatko od djece ima svoj različit govor i mišljenja o životu, ili se s ocem sukobljavaju ili staju uz njega. Radnju svojom aktivnošću pokreće najmlađe dijete policajca, dvanaestogodišnji Vedran, koji je bistar i pametan dječak i koji će stati uz oca u situaciji kad zbog incidenta ima problema i pokretati niz pozitivnih događaja. Nije slučajno da je spisateljica odabrala najmlađeg dječaka u obitelji da bude najpozitivnija osoba u romanu.
Upravo od onih najmlađih spisateljica očekuje najviše. Zato i piše za djecu i mlade.
Oni su ti koji su naša budućnost i o njima ovisi kako će ona izgledati. Roman ima posebnu strukturu, svako dijete priča svoje priču koja se razlikuje od one drugog djeteta, svako dijete situaciju u kući i svog oca doživljava drukčije. Otac je iznimna figura, vrlo pošten i dobar čovjek, koji nastoji svojim primjerom odgajati djecu. No, ne doživljavaju to sva djeca podjednako, osobito kad se u obitelji događa kriza i osjeća se manjak novca. Tijekom romana i niza događaja u kojem se odvija borba dobra i zla, sukob kriminalnog ponašanja i bezrezervnog poštenja, likovi se postupno mijenjaju i mijenjaju se stavovi djece kojima se tata, pošten čovjek, na trenutke činio kao običan gubitnik. Roman koji mogu čitati svi, od 12 do 120 godina.
Vrlo dobro
