Kako bih čitatelju pomogao da bolje shvati ove tekstove, potrebno je iznijeti kratki
autobiografski ocrt mojega rada u kršćanskim zajednicama i mojemu pregalaštvu u teologiji. Sve
je to išlo pod ruku s nastankom tih tekstova te im je prethodilo.
Intelektualno sam oživio i otkrio sam teologiju u dobi od 16 godina, 1972. godine. Dogodilo se
to ubrzo nakon što sam napustio svoju tihu pobunu protiv vjere i poziva mojih roditelja. Otkrio
sam blago kršćanske vjere. Ključna osoba u mojemu intelektualnom razvoju u to vrijeme bio je
moj šogor, dr. Peter Kuzmič – pametan, karizmatičan i vizionarski mladić, vodič za kojeg mi nije
palo na pamet da ga trebam i želim. Jedna od prvih knjiga koje mi je stavio u ruke – što je bio
riskantan potez – bila je Mudrost Zapada Bertranda Russella, u hrvatskom prijevodu (1970.). Bio
je to moj uvod u filozofiju. Nisam siguran što me je uvelo u teologiju, no prva nezaboravna
knjiga koja spada pod taj opis bila je knjiga C. S. Lewisa Elementarno kršćanstvo koju sam čitao
u engleskome izvorniku. (Mislim da sam imao sreće jer i Russell i Lewis nisu bili samo sjajni
intelektualci, već i odlični pisci!). Te dvije knjige – prva strastvenoga ateiste i druga obraćenika
od ateizma koji je postao apologeta kršćanske vjere – postavile su me na put neformalnog
proučavanja filozofije i teologije tijekom posljednje dvije godine mojega srednjoškolskog
obrazovanja. Ono se uglavnom odvijalo tijekom kasnih sati, vikendima, a često i do ranoga jutra.
Od samoga početka sam se odmaknuo od Russellova ateizma i Lewisova kršćanskog platonizma.
Gutao sam knjige, djela popularnih evanđeoskih pisaca i utjecajnih neevanđeoskih teologa. U
protestantskoj teologiji, prvo čega sam se uhvatio bile su rane knjige Wolfharta Pannenberga,
Objava kao povijest, Isus: Bog i čovjek i Osnovna teološka pitanja. Prvi pokušaj pisanja
teološkoga teksta – u dobi od 17 godina – ticao se aspekta njegove teologije. Naravno, nisam bio
spreman na taj poduhvat, no gorljivo sam se hrvao s Panennbergovim sjajnim idejama. Još jedan
mislilac mi je postao važan prije završetka srednje škole: Joseph Ratzinger i njegov Uvod u
kršćanstvo. Na istu temu je držao predavanja u Tübingenu u proljeće 1967. (Rukopis tih
predavanja još uvijek se nalazi u teološkoj biblioteci u Tübingenu). Knjiga je objavljena 1968., a
danas se smatra klasikom katoličke teologija toga razdoblja. Pročitao sam je 1973. u hrvatskom
prijevodu – bolje je reći, pomno sam je proučavao, čemu svjedoči šuma debelo podcrtanih
rečenica u toj knjizi.
Miroslav Volf (iz Predgovora)
Novo
