Osobni doživljaj prijevoda drevnih spisa, spoj dubokog štovanja i humoristično-sarkastičnog tona, karakterističnog za autora, kazuju nam do koje se mjere Merton poistovjećuje s patrijarsima iz četvrtog stoljeća nakon Krista, tvorcima iskonskih kršćanskih izreka i parabola, koji tragahu za osamom i kontemplacijom u bespućima pustinje Bliskog istoka. Isposnici, leđa okrenutih iskvarenom svijetu, nalik današnjemu, na duhovnoj razini dijele promišljanja s kineskim i japanskim učiteljima zen filozofije.