Knjiga “Mussolini : Novi život” donosi nam priču o jednoj od najkontroverznijih osoba dvadesetog stoljeća.
Mussolini je bio jedna od ličnosti o kojima se najviše govorilo u njegovo vrijeme, a većina toga što se govorilo išlo mu je u prilog. Papa Pio XI. nazvao ga je čovjekom «kojega je poslala Providnost» da spasi Italiju, američki veleposlanik u Rimu, Washburn Child, »najvećom ličnošću svoje sredine i vremena«, a Churchill »rimskim genijem«. No povijest pišu pobjednici i čim je Mussolini postao gubitnik, zajamčeno mu je mjesto jednog od većih negativaca u povijesti.
Oni pobjednici koji su vjerovali u slobodnu volju (zapadni liberali) odmahivali su rukom na njega kao na grotesknog lakrdijaša, a oni koji nisu (marksisti), gdje god da su živjeli, smatrali su ga pukim oruđem buržoazije.
I jedni i drugi bili su u krivu jer nijedno gledište ne objašnjava kako to da je Mussolini mogao osvojiti vlast i zadržati je - potpuno bez prolijevanja krvi - dva desetljeća sve do svojeg katastrofalnog saveza s Hitlerom, ili zašto mu tako dugo u Italiji nije pružen nikakav otpor, a izvan Italije je bio toliko hvaljen. Osim svega ostalog Mussolini je započeo kao ljevičarski revolucionar i nije mogao podnijeti buržoaziju. Bio je i briljantan novinar i bilo je dovoljno pročitati samo jedan njegov članak da bi se shvatilo kako nije bio puki lakrdijaš.
Uz to što objašnjava kako to da je Mussolini mogao osvojiti vlast i zadržati je dva desetljeća, jedan od ciljeva ove knjige je potakuti čitatelja na razmišljanje je li Mussolini imao bolju viziju od Marxa, jer fašistička ideja tećeg puta i dalje živi i podržavaju je standardni nositelji moderne ljevice kao šti su novi laburisti u Velikoj Britaniji. Mussolini je prije svega prezirao buržoarski način života i u srcu je ostao socijalist do kraja.
Vrlo dobro
