U ovoj studiji arabist Sulejman Grozdanić razmatra arapsku književnost kroz njezine pjesničke oblike, izražajna sredstva i povijesni razvoj. Posebna je pozornost posvećena staroj arapskoj poeziji, njezinoj slikovitosti i ustaljenim tematskim obrascima, kao i mjestu pjesničke tradicije u širem arapsko-islamskom književnom nasljeđu.
Knjiga povezuje analizu književnih tekstova s promišljanjem poetike i kulturnog konteksta u kojem su nastajali. Grozdanićev pristup pruža pregled važnih obilježja arapske književnosti te čitatelju približava njezine osobitosti, razvojne mijene i načine na koje se tradicija preoblikovala kroz vrijeme.