Na srebrnim cestama Pere Čimbura putopisna je knjiga u kojoj autor, polazeći iz vlastitog iskustva putovanja automobilom, spaja reportažni zapis, esej i lirsku meditaciju o prostoru i ljudima koje susreće. Kroz slike cesta, gradića i pejzaža bilježi male, svakodnevne situacije, istodobno promišljajući suvremenost, tehnološki napredak i promjene u mentalitetu, pa se putovanje pretvara u refleksiju o slobodi, komunikaciji i otuđenju. Stil je živ, duhovit i slikovit, s naglašenim osjećajem za detalj i atmosferu, zbog čega knjiga funkcionira i kao dokument jednog vremena i kao poetska kronika vožnje.