Ovaj kapitalni tekst, izvorno nastao u saradnji sa Markom Ristićem početkom tridesetih godina prošlog vijeka, predstavlja jedan od najvažnijih i najkompleksnijih programskih spisa beogradskog nadrealističkog kruga. Uz pridodatu Hroniku lumbaga ili slavensku bindu, knjiga nudi beskompromisan filozofski i poetski obračun sa tadašnjim građanskim konvencijama, logikom i tradicionalnim poimanjem umjetnosti. Koča Popović, djelujući istovremeno kao briljantan intelektualac i radikalni avangardista, postavlja temelje za potpuno novo razumijevanje podsvjesnog, snova i iracionalnog kao vrhunskih pokretačkih snaga ljudskog duha.