Ništa nije teže nego biti slobodan, gospodar i tvorac vlastite sudbine. Ništa nije poraznije od odgovornosti koja nas okiva za posljedice naših djela. Kako uživati u neovisnosti izbjegavajući dužnost? Pomoću dvije izlike, infantilizmom i viktimizacijom (kultom žrtve), tim bolestima čovjeka današnjice.
Nagrađeni esej Napast nedužnosti (La Tentation de l’innocence, 1995) bavi se nagnućem suvremenog čovjeka da utočište traži u ulozi žrtve.
Pascal Bruckner odavno nije nepoznanica hrvatskome kulturnome krugu. Jedan od najcjenjenijih francuskih esejista i književnika, za “Napast nedužnosti” 1995. godine dobio je nagradu Médicis
Pascal Bruckner rođen je 1948. godine. Do sada je objavio petnaest knjiga: osam romana i sedam eseja. Prvu knjigu objavio je 1975. godine (esej o Charlesu Fourieru). Među romanima veći odjek imali su: «Gospodin Tac» («Monsieur Tac», 1976.), «Ledeni mjesec» («Lunes de fiel», 1981), «Božanska dijete» («Le Divin enfant», 1992). Nakon eseja «Novi ljubavni nered» napisanog zajedno s Alainom Finkielkrautom, postao je poznat u Francuskoj i izvan nje. Većina njegovih knjiga su bestseleri i u Francuskoj i u Europi: «Jecaj bijelog čovjeka», «Demokratska melankolija», «Kušnja nevinosti». Člancima o književnosti, kulturi i politici pojavljuje se u tisku i u stručnoj periodici. Predaje književnost u Parizu te često gostuje na američkim sveučilištima.
Vrlo dobro
