Sjevernoatlantski savez (NATO) je od svog nastanka 04. travnja 1949. pa do danas dio središnjih fenomena u izučavanju suvremenih međunarodnih odnosa. Utemeljen u vrijeme hladnog rata, kao izraz tada dominantno vojno-političkog okupljanja dijela zapadnoeuropskih saveznika predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadom, predstavljao je jedan od dva temeljna stupa sustava parcijalne kolektivne sigurnosti u bipolarnoj međunarodnoj zajednici nastao ponajprije kao sigurnosna organizacija zapadnog demokratskog svijeta, NATO je i u toj fazi međunarodnih odnosa sadržavao svoju prepoznatljivu političku i ekonomsku komponentu povezivanja i suradnje demokratskih režima. Postojanje suprotstavljanoga i neprijateljskog vojnog bloka socijalističkih zemalja, Varšavskog ugovora, održavalo je homogenost NATO saveza i pridonijelo je da se svi pokušaji destabilizacije ili samostalnijih akcija zapadnoeuropskih američkih saveznika u odnosu na SAD ipak riješe mirnim putem, unutar NATO-a, bez trajnijeg narušavanja njegovih temeljnih zadaća, strukture i odnosa oružanih snaga Saveza.
Vrlo dobro
