U poemi Nedohod Nikola Šop sučeljava Zemnika, biće vezano uz prolazno i zemaljsko, i Svemirnika, koji pripada bezvremenom i beskonačnom prostoru. Njihov dijalog otvara pitanja o granicama ljudskoga i kozmičkoga, vremenitosti i vječnosti te o mogućnosti da se dvije različite stvarnosti približe, a da pritom ne izgube vlastitu cjelovitost.
Šop gradi pjesnički svijet na napetosti između privlačnosti i udaljenosti, poznatoga i nedohvatljivoga. Ljubav, bol i čežnja postaju načini na koje čovjek pokušava dosegnuti ono što nadilazi njegovo iskustvo. Nedohod je meditativna poema u kojoj se kozmičke predodžbe povezuju s pitanjima ljudske prolaznosti, duhovnosti i neprestane težnje prema nepoznatom.