Mihalić, Stjepan, hrvatski književnik (Karlovac, 16. VII. 1901 – Karlovac, 12. IV. 1984). Završio Trgovačku akademiju u Karlovcu. God. 1950–55. bio je ravnatelj karlovačkoga profesionalnoga kazališta, a 1965–71. urednik časopisa Svjetlo. Uz prvo objavljeno djelo, dramolet Maske (1921), središnji dio njegova dramskog opusa čine Grbavica (1929), ekspresionistička drama pod utjecajem M. Krleže, te Bukovački (1936), Patent (1951) i Mama Mag (1957). Objavio je više knjiga novela (Neprijatelji, 1932; Novele, 1932; Knjiga o Mlakaru i drugima, 1937; Šest priča iz moga grada, 1941), no najznačajniji je kao romanopisac. Međuratnim lirskim romanom Zapaljena krv (1933) vlada dionizijsko nadahnuće i vitalistička filozofija, kakva se može pronaći u Krležinu Panu i Nazorovim mitološkim tekstovima, a ostali su romani u duhu socijalno-kritičkoga realizma. Rakovac u Vinovrhu (1939) bavi se aktualnim problemima političke borbe i propadanja morala, Teleći odresci (1956) tematiziraju provincijsku svakodnevicu, a Elegija (1963) roman je povratka u djetinjstvo, u kojem se primjenjuje tehnika struje svijesti. Posmrtno mu je objavljen satirični roman Lule kuma Gatalina (1991).
Vrlo dobro
