Roman Marine Šur Puhlovski «Nesanica» počinje kao priča 57- godišnje spisateljice, situirane Zagrepčanke, u drugom braku i majke odrasle kćeri, s književnim djelom iza sebe koje ju nije doduše učinilo slavnom, ali kojim se ipak uspjela realizirati i konstituirati kao subjekt. Međutim u času kad počinje pisati «Nesanicu», čije se vrijeme pričanja zbiva od kasno-večernjih do rano-jutarnjih sati, u jednoj noći, pred praskozorje, kad smo ranjivi i depresivni, pogotovo ako patimo od nesanice, i ako smo na najboljem putu da se propijemo, njezin život više «ne štima»: radi se o velikom pospremanju i bacanju iluzija u kantu za smeće…
Od uvodne potresne epizode umiranja oca od alkoholizma i ciroze priča ide u smjeru samoispitivanja, međutim, pripovjedačica ne upada u egotistički narcizam nego se uvijek bavi i drugima, prije svega majkom, koja je glavni lik priče. Matrilinearnost sudbina koja vodi od prabake do majke pripovjedačice povlači u svom toku sve ostalo: prostore, epohe, partnere, rodbinu, susjede, djecu, pravdu i krivdu, više nesreće nego sreće i upornu žilavu volju za preživljavanjem…
Riječ je o izvrsnom «rodnom» romanu pisanom u ženskom ključu ali bez klišeja ženskog diskursa, romanu koji se, unatoč ozbiljnosti tema (socijalnih, filozofskih, seksualnih, itd..) čita u jednom dahu, kao dobar krimić…
Vrlo dobro
