Kombinirajući esej i autobiografiju, autor pripovijeda o danima kada je radio u Zakladi Pier Paolo Pasolini, pod voditeljstvom Laure Betti, bivše glumice u mnogim Pasolinijevim filmovima. Betti je smatrala kako je jedna od rijetkih izabranika koji su u stanju tumačiti Pasolinijev lik i djelo, a uz svoju tiransku i svadljivu narav, Treviju je bila izvor mnogih frustracija. Trevi svoja sjećanja izmjenjuje s promišljanjima o Nafti, kontroverznom, nikad dovršenom Pasolinijevom proznom uratku, kojeg tumači kao prijelomnu točku u Pasolinijevu stvaralaštvu.
Vrlo dobro
