Roman čija se nesvakidašnja kompozicija može usporediti sa šestodjelnom glazbenom suitom. Svako od šest poglavlja ispripovijedano je u prvom licu, a predstavlja niz slobodnih asocijacija koje prate tijek svijesti likova-pripovjedača koji se od poglavlja do poglavlja izmjenuju, a identitet im se međusobno djelomično preklapa. Upravo se pitanje identiteta probija u prvi plan kao objedinjujuće tematsko središte ovoga djela: je li pripadnost određenomu kulturno-povijesnom prostoru (Istoku ili Zapadu Europe) ono što čovjeka-pojedinca određuje u njegovoj individualnosti i jedinstvenosti u odnosu na ostale građane suvremenoga svijeta, ili je to pak emotivno i duhovno iskustvo? Što ga omeđuje u odnosu na Drugoga, što ga, naprotiv, čini sličnim i briše granice osobnosti? Upravo pripovjedači u prvom licu ovih "stavaka", ljudi povezani s Istokom kao i sa Zapadom, osebujnih životnih sudbina, ilustriraju stvarnost i važnost tih pitanja. Ljubav prema Bachovim suitama povezuje sve dijelove u cjelinu ističući se kao konstanta koja nadrasta sve upitnosti, proturječnosti i nestalnosti.
Vrlo dobro
