Godine 1989., u svojoj dvadeset osmoj godini, francuski sveučilišni profesor filozofije Éric-Emmanuel Schmitt krenuo je na putovanje na jug Alžira. Tijekom putovanja kroz pustinju odvojio se od skupine i izgubio u beskraju Hoggara. Ostao je sam, bez vode, hrane i pokrivača, ali nije iskusio nikakav strah: naprotiv, u ledenoj noći osjetio je kako se u njemu podiže goruća snaga. Preplavio ga je osjećaj mira, duboke radosti, vječnosti. Taj racionalistički filozof pokolebao se u svim svojim sigurnostima. Tijekom te čudesne, iznimne noći susreo je Snagu, Vatru. Obratila mu se. Izmijenila ga je. Bio je to dodir vječnosti. Zašto tu Vatru ne nazvati Bogom?
Éric-Emmanuel Schmitt, svjetski poznati francuski književnik, u ovoj knjizi prvi put pripovijeda o svojemu pascalovskom iskustvu, o svojoj pustinjskoj „noći vatre“, iskustvu nadnaravnoga koje je iz temelja promijenilo njegov život i potaknulo ga da ostvari svoj životni poziv i postane pisac. Otkrivajući duhovnu intimu i unutarnji put suvremenoga intelektualca ova iznimna autobiografska proza ujedno donosi duboka promišljanja o naravi ljudske spoznaje i vjerovanja.
Vrlo dobro
