Obrazovani i pobožni tinejdžer bori se s nepodnošljivim osjećajem krivnje zbog toga što je jedini iz obitelji preživio strahote holokausta i genocida. Sjećanja na jezive prizore iz logora smrti suočavaju ga s nepodnošljivim pitanjem: kako je Bog, u kojeg je tako silno vjerovao, mogao dopustiti takve monstruozne zločine. Ova potresna knjiga ne nudi jednostavan odgovor, ali preispituje temeljne životne zagonetke i predstavlja vrhunac Wieselova životnog projekta – svjedočiti u ime onih koji su stradali kao nevine žrtve.
Wiesel je rođen u hasidskoj obitelji, s kojom je nakon njemačke okupacije, godine 1944. bio deportiran u logor Auschwitz. Tamo su mu ubijene majka i mlađa sestra, dok je on preživio zajedno s ocem i dvjema starijim sestrama. Otac mu je umro 1945. godine u Buchenwaldu, a on je sa sestrama dočekao oslobođenje te je bio poslan u francusko dječje sirotište.
Studirao filozofiju, sociologiju i književnost na Sorbonnei od 1948. do 1951. godine i usporedno je proučavao Talmud. Od 1956. godine živi u New Yorku i američki je državljanin od 1963.
U svim djelima na svojevrstan se način bavi svojim iskustvom kao problemom holokausta, genocida i ljudskoga stradanja uopće. Drži predavanja o holokaustu te sudjeluje u antiratnim kampanjama i prosvjedima protiv progona manjina. Godine 1986. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir.
Vrlo dobro
