Pet priča o glazbi i sutonu. U svojoj sedmoj knjizi – ovoga puta je riječ o medusobno povezanim pripovijestima – ugledni britanski pisac Kazuo Ishiguro istražuje ideje ljubavi, glazbe i prolaznosti na različitim mjestima – Venecija, London, Hollywood itd. Kako sam podnaslov knjige navodi („pet priča o glazbi i sutonu“), glavni likovi „Nokturna“ mahom su glazbenici koje u smiraj dana progone njihove sudbine. Zvijezde ove knjige nisu, dakako, tipični „slučajevi“ – Ishigura inspiriraju posrnule pjevačke zvijezde, ulični ili kavanski svirači, pa čak i vrsni glazbenici – valjda sudbinom autsajderi, koji se bore sa svojim biografijama, emocijama i brakovima. Kao spisatelj, Ishiguro je talentiran da o teškim temama i osjećajima piše jednostavno, lijepo i čisto s pokojom kapljicom neočekivanog humora. Stilistička savršenost njegove proze pomalo podsjeća na standarde revijalne glazbe, ili glazbe raspoloženja kako se to nekada kod nas govorilo, no iza te uglačanosti krije se virtuozna prozna suita koju će čitatelji dugo pamtiti.
Vrlo dobro
