„Doista su djevojke gledale Gvida, gledale su ga tako da uopće nije moglo biti sumnje o tome što ti pogledi znače i što iza njih stoji. Gledale su ga, gledale su ga ženski, i njihovi su pogledi govorili više od svih riječi što su toga dana izgovorene za onim stolom... Nije to bilo od diskusije, nije to bilo kao na ispitu, nije to bilo nalik na išta drugo u životu. Bilo je nalik samo na jedno, a to i jest bilo to: spolno uzbuđenje. Gvido je njih uzbuđivao samom svojom prisutnošću, eto, nemam druge riječi za to.“
Ovaj roman Pavla Pavličića iznenadit će mnoge njegove čitatelje, jer se Pavličić ovdje bavi nečim što nije bilo čest motiv njegovih romana. Ljubav, seks i spoznavanje spolnosti predmet su Pavličićeva interesa, a napetosti i fantastike ni ovaj put ne manjka.
Pavličićev junak Gvido Orlić ima nasljednu bolest od koje boluju svi muškarci u njegovoj obitelji, a to je ograničen broj orgazama. No Gvido svoj ograničen broj nemilice troši, kao da ga ne zanima da je završetak odbrojavanja sve bliži i bliži...
Vrlo dobro
