Teoretičara Zygmunta Baumana i teologa Stanisława Obireka – i pored razlika u njihovim intelektualnim biografijama – veže ista potraga za odgovorima na pitanje o mjestu Boga u čovjekovu životu.
Autori razgovaraju o jednom Bogu i mnogim bogovima, o toleranciji, traženju jedine istine, o vjeri, o tome što je religijska spoznaja, o odnosima između Boga i čovjeka, o ulozi slučaja u životu, o svojim učiteljima, a na kraju i o nadi. Stanisław Obirek ne skriva da je u zamislima Zygmunta Baumana pronašao potvrdu mnogih svojih razmišljanja. Zygmunt Bauman iznenađuje poznavanjem teološke problematike.
Razgovarajući, odlično se slažu, jednom polemiziraju, drugi put kroče istim putevima, a čitatelj kao šutljivi sudionik toga dijaloga ima osiguranu intelektualnu zadovoljštinu vrhunskoga odmjeravanja snaga. Kao što je rekao Zygmunt Bauman u knjizi, sugovornike je "vodila ista želja za pomirenjem mnoštva religija s jedincatošću čovječanstva".
Riječ je o značajnom djelu, koje otvara dijalog i rasprave o tematiziranju Boga u suvremenom društvu.
Vrlo dobro
