On je Rumunj francuskog podrijetla koji u smiraj Drugoga svjetskog rata, kao mladić, pred naletom ruske vojske bježi iz Temišvara ostavljajući iza sebe obitelj, dom, a naposljetku i najboljeg prijatelja, u kaosu željezničkog kolodvora u Budimpešti.
Ona je Mađarica, opijena dahom slobode, koja nakon neuspjelog ustanka i ruskih tenkova na ulicama 1956., bježi i više se nikada ne želi osvrnuti. Oboje želi zaboraviti, početi iznova, oboje sanja o zemlji meda i mlijeka.
Ali postoji li ta zemlja? Je li to Francuska, u kojoj se susreću, žive i podižu obitelj, ili neka druga zemlja, skrivena u prošlosti, izmaštana, ona u koju bismo dospjeli da smo izabrali drugačije, na nekom raskrižju, na nekoj ulici ili kolodvoru.
Pričajući priču o ljudima koje je Povijest poslala u svijet i izborima koji su im promijenili živote, u romanu O medu i mlijeku Jean Mattern još jednom pogađa u samo središte naših sumnji i nemira, onamo gdje smo svi na putu, i svi izabiremo.
Vrlo dobro
