Rat je duboka tema – poput istine, ljubavi, smrti ili božanstva. Na njemu su učili i stjecali iskustvo intelektualci svih područja: politolozi, povjesničari, etičari, filozofi, romanopisci i književni kritičari. No rat nije uvijek isti. Ljudi pišu o ratovima svoga doba i svoje zemlje.
Suvremeni je rat pravo koje se provodi drugim sredstvima. Nekada sitni igrač u vojnom sukobu, pravo danas oblikuje institucionalni, logistički i fizički pejzaž rata. Pravo je istodobno postalo politički i etički rječnik za označavanje legitimne moći i opravdane smrti. Zbog toga je bojište pravno regulirano kao i ostatak suvremena svijeta. U djelu „O ratu i pravu” David Kennedy ispituje taj važni razvoj događaja, te nanovo iznosi povijest modernog rata i državničke vještine kao priču o promjeni uloga prava i dramatičnom rastu pravne moći. Pravo nije samo ograničenje i etičko mjerilo; ono može biti i oružje – strateški partner, multiplikator snage i isprika za užasno nasilje. Kennedy usredotočuje pažnju na ono što može poći krivim putem kada humanitarni i vojni planeri govore istim pravnim jezikom – krivim za humanitarizam i krivim za ratovanje. On tvrdi da je pravo prekovalo plugove u mačeve i istodobno potaknulo birokratizaciju strategije i liderstva. Kultura pravilâ nagrizla je doživljaj osobnog odlučivanja i odgovornosti i vojnika i državnika. Kennedy poziva i pripadnike vojnih snaga i one izvan njih koji žele smanjiti žestinu bitke da shvate nove uloge – i granice – prava. Tek tada moći ćemo ponovno oživiti svoju odgovornost za rat.
Kao novo
