U djelu O religiji Arthur Schopenhauer razmatra religiju kao pokušaj da se čovjeku pruži objašnjenje svijeta i njegova položaja u njemu. U razgovijetnom, polemičnom stilu propituje pojam Boga, odnos vjere i znanja te razliku između religijskih učenja i filozofskog mišljenja. Posebnu pozornost posvećuje kršćanstvu, Starom i Novom zavjetu, teizmu, ateizmu i panteizmu.
Schopenhauer pritom ne zauzima jednostrano stajalište: priznaje religiji ulogu u oblikovanju moralnih predodžbi i pružanju smisla, ali upozorava na opasnosti dogmatizma, potiskivanja slobodnog mišljenja i nasilja počinjenog pod njezinim imenom. Uspoređuje zapadne religijske tradicije s budizmom i brahmanizmom te otvara pitanja odnosa čovjeka prema prirodi, životinjama i patnji. Knjiga je sažet i poticajan prikaz autorove kritike religije i njegove pesimistične filozofije.