Osho proučava Deklaraciju o općim pravima čovjeka koju su stvorili Ujedinjeni narodi, kao odgovor na užase nacističke Njemačke koji su doveli do Drugog svjetskog rata – proglašava ju licemjernim izražajem barbarskog društva. Kada Osho govori o temama društvenog ili političkog značaja, potrebno je očekivati razbijanje ugodnih sustava vjerovanja i samonametnutih uvjerenja koja podržavaju tvrdnju da, kao civilizirana ljudska bića, znamo razlučiti dobro od lošega. Drugima je uvredljivo to što duhovna osoba ulazi u političku i društvenu polemiku. Ali Osho je jedinstven čovjek, a on govori:
Ja promatram život u njegovoj cjelovitosti, a ta cjelovita vizija je ono što nazivam duhovnošću. Politika je jedna od tema, matematika je jedna od tema, kao i ljudska prava. Duhovnost nije jedna kategorija; duhovnost znači život u cjelovitosti. Duhovnost znači živjeti život punim plućima... Ja nisam nikakav propovjednik. Ja želim probuditi sve iz njihovog sna. Želim probuditi ljude iz njihovog nesvjesnog života, tako da mogu početi razmišljati za sebe... ljudi će se naljutiti kada ih probudite, ali ja sam sretan s time – jer je to početak njihovog buđenja.
Vrlo dobro
