Autobiografija je autoportret. Što je kod slikara, kipara autoportret, to je kod književnika autobiografija. Ovaj moj životopis moja je slika. U obliku mozaika. Sastavljen od malih cjelina, naslova kao kockica. A i od širih površina/ploha. Donosim, primjereno ovoj vrsti pisanja, ne samo sažet ishod onih mojih istraživanja koja predstavljaju izvornu novost, nego, makar najkraće, i hod do ishoda.
Književniku i učenjaku, uopće piscu vlastita je knjiga kao vlastito dijete. U tom smislu u ovom životopisu u svoj jednostavnosti prikazujem pojedinačno knjige nastale tijekom mojega dosadašnjeg života. Moja su istraživanja o povijesnim osobama suputništvo, suživot s istraživanima unatoč razdaljini od više godina, odnosno stoljeća. Pisanje vlastitoga života nalaže uvažavanje te činjenice. I zato pišući svoj životopis pišem, dakako, ukratko životopis povijesnih osoba koje sam istraživao i koje još proučavam. Donosim događaje i ugođaje.
Vrlo dobro
