Dobriša Cesarićeva pjesma Oblak opisuje oblak koji se neočekivano pojavljuje iznad grada, simbolizirajući usamljenost umjetnika ili pojedinačnu dušu koja teži slobodi i ljepoti. Dok ljudi, zauzeti materijalnim brigama poput vlasti, zlata ili hljeba, ne primjećuju njegovo krvarenje ljepote, oblak se uzdiže u visine, gdje ga vjetar raznosi. Kroz metafore, personifikacije i alegoriju, Cesarić naglašava tragičnu neuhvatljivost duhovnog u svijetu svakodnevnih briga, čineći pjesmu duboko emotivnom refleksijom o ljudskoj sljepoći prema umjetnosti i prolaznosti.
Vrlo dobro
