Otac Pelanowski ni u jednoj svojoj knjizi ne govori toliko o milosrđu kao u ovoj. On nam pomaže da ovladamo tim kršćanskim umijećem – znati biti istinski milosrdan prema drugima i prema sebi.
Pozvani smo činiti milosrđe. A milosrđe je vještina. I Isus je, učeći ljude, govorio prije svega o nečemu takvu, ali govorio je također i o tome da od ljubavi Božje nema važnije ljubavi. Milosrđe nije tako jednostavna stvar; nekada biti milosrdan znači napraviti komu što loše, a nekada gajiti ljubav prema komu i otvoriti mu srce znači isto što i raniti tu osobu. Događaju se i takve situacije. Milosrđe je vještina. Gospodin očekuje od nas otvorenost za sve ljude koji ga žele susresti u nama samima. Ne znači to da se čovjek u svakoj situaciji mora ponašati isto, jer nijedan čovjek nije isti, kao što nijedna situacija nije ista. Fasciniran sam neponovljivošću svakog trenutka, kao i neprekidnim promjenama koje se u nama događaju. Nemoj bježati u tu noć, ne skrivaj se u svojoj tami. Stani na trenutak i osjeti da je Božje srce blizu tvojeg obraza. Dovoljan je samo jedan pokret glave da osjetiš kako ono tuče – i da tuče iz ljubavi prema tebi. Neka se tako dogodi svakomu od nas.
Vrlo dobro
