Omame su završni veliki prozni pothvat Aleksandra Vuča, zamišljen kao prvi dio trilogije. Djelo se opire jednostavnom žanrovskom određenju: u njemu se isprepliću poetski izraz, autobiografski zapisi i romanesknu pripovijedanje, pa više nalikuje širokoj književnoj ispovijedi nego klasično strukturiranom romanu.
U središtu je Vučev osobni, stvaralački i životni svijet, oblikovan nadrealističkom imaginacijom, asocijativnim slijedom i snažnim osjećajem za ritam jezika. Proza je istodobno intimna i razigrana, puna sjećanja, pjesničkih slika i promišljanja o umjetnosti, vremenu i vlastitom iskustvu. Omame su osobito zanimljive čitateljima koje privlače hibridne književne forme i djela na granici romana, memoara i poezije.